| |
ANONIMUS
Title:PEPELJUGA
This text will be replaced
Subject:FICTION
Pepeljuga
Oboljela zena nekog bogatog covjeka pa kad je osjetila da joj se priblizava smrt, pozvala svoju jedinicu kcer postelji te joj rekla: -Drago dijete, budi cedna i dobra pa ce ti uvijek dobro biti; ja cu s neba gledati na tebe i bit cu uza te .- To rekavsi, zaklopila mati oci i umrla. Djevojka svaki dan isla na majcin grob i plakala, bila cedna i dobra. Kad je dosla zima, pokrije snijeg bjelom plahticom majcin grob, pa kad ju je u proljece sunce opet skinulo, ozenio se otac drugom zenom. Druga je zena dovela u kucu dvije kceri, naoko lijepe i bijele, ali ruzne i crne u srcu. Dodje mucno vrijeme za pastorku. - Zar ce ova glupa guska sjediti s nama u sobi! Ko hoce hljeb jesti treba da ga zasluzi; van sa sluzavkom!- navale sestre, uzmu joj njezine lijepe haljine, obuku joj stari sivi haljetak i dadnu joj drvene cipele. -Gle ohole knjeginje kako se dotjerala! - rugale joj se one pa je u kuhinju otjerale. U kuhinji je morala od jutra do mraka raditi teske poslove: rano u zoru ustajati, vodu nositi, vatru lozit, kuhati i prati. Osim toga, polusestre joj zadavale svakojakih jada, izrugivale je, sipale bi grasak i lecu u pepeo, a njoj valjalo sjediti i trijebiti. Kad bi uvecer klonula od rada, morala bi leci u pepeo kraj ognjista jer nije imala postelje. Kako je zbog toga uvijek bila prasnjava i prljava, nazvase je Pepeljugom. Jednoga se dana otac spremase na sajam; zapita obje pastorke sta da im donese. -Lijepih haljina-odgovori jedna, -Bisera i dragog kamenja-rece druga. -A sta ces ti, Pepeljugo?- zapita otac. -Otkinite,oce, prvu grancicu sto vam dodirne sesir kad se budete vracali; nju mi donesite. Otac kupi objema pastorkama lijepe haljine, bisera i dragog kamenja, a kad je vracajuci se kuci jahao kroz sumarak, okrzne ga ljeskova grancica i zbaci mu sesir. On otkine grancicu i ponese je sa sobom. Kad je stigao kuci, dade pastorkama sta su zazeljele, a Pepeljugi ljeskovu grancicu, a pri tom je toliko plakala da ju je suzama zalila. Grancica je rasla i u lijepo se drvce razrasla. Pepeljuga je svaki dan triput isla na grob, plakala i molila, i svaki bi put sjela bijela pticica na drvce, pa kad bi imala kakvu zelju, dobacila bi joj pticica bas ono sto je Pepeljuga upravo zeljela. Jednog dana kralj priredi svecanost i na nju bjehu pozvane sve najljepse djevojke kraljevstva: trebalo je da njegov sin izabere zarucnicu. Kad su obje sestre cule da ce i one ondje biti , vrlo se obraduju, pozovu Pepeljugu i narede joj: - Pocesljaj nas, ocisti nam cipele i pricvrsti kopce; mi cemo u kraljevske dvore na svecanost. Pepeljuga poslusa; gorko je plakala: i ona bi rado na ples pa stoga zamoli macehu da je pusti. - Cujes li, Pepeljugo, kako ces na svecanost tako prasnjava i prljava? nemas ni haljine ni cipela, a htjela bi plesati! Ali kako je Pepeljuga stalno molila, pristade maceha i rece: - Evo sam ti sasula u pepeo zdjelu lece, pa ako je za dva sata otrijebis, mozes s nama zajedno. Djevojka izidje na zadnja vrata u vrt i vikne: -Oj, vi pitome golubice, vi grlice i sve pticice pod nebom, dodjite i pomozite mi trijebit: Dobre u loncic Lose u zelucic! Nato kroz kuhinjski prozor doletjese dvije bijele golubice, pa grlice i napokon doleprsase sve pticice pod nebom te se skupise oko pepela. Golubice klimahu glavama i kljucahu: kljuc, kljuc, kljuc-- a nato i druge pocnu: kljuc, kljuc, kljuc, -- te sva dobra zrnasca otrijebe u zdjelu. nije prosao ni cio sat, a one vec bile gotove pa odletjele. Djevojka odnese zdjelu macehi;sva radosna misljase da ce smjesta na svecanost.No maceha se usprotivi: -Ne,Pepeljugo;nemas haljine i ne znas plesati;samo ce te ismijavati. Kad je djevojka stala plakati,opet ce maceha: -Ako mi otrijebis iz pepela dvije pune zdjele lece za jedan sat,onda mozes ici. -A u sebi pomisli: "To nece moci nikako." Kad je maceha sasula dvije zdjele lece u pepeo,izidje djevojka na straznja vrata u vrt i zovne: -Oj,vi pitome golubice,vi grlice i sve pticice pod nebom,dodjite i pomozite mi trijebiti: Dobre u loncic Lose u zelucic! Nato kroz kuhinjski prozor doletjese dvije bijele golubice,zatim grlice i, napokon doleprsase sve pticice pod nebom te se skupise oko pepela.Golubice klimahu glavama i kljucahu:-kljuc,kljuc,kljuc-a nato i druge pocnu:kljuc,kljuc,kljuc-te sva dobra zrna otrijebe u zdjelu.Prije nego sto je proslo pola sata,bile one gotove pa odletjele.Djevojka odnese zdjelu macehi: mislila je sva radosna da ce smjeti na svecanost. No maceha se usprotivi: -Nista ti ne pomaze: neces s nama jer nemas haljine i neznas plesati; mi bi smo se tebe morale stidjeti. -Okrene joj ledja i pohiti sa svojim gizdavim kcerima na svecanost. Kad nikoga vise ne bijase kod kuce,otidje Pepeljuga na grob svoje majke pod ljeskovo drvo i vikne: Milo drvce,stresi grane: Zlato,srebro saspi na me! Nato joj ptica baci zlatnu i srebrnu odjecu te svilom i srebrom izvezene cipele.Pepeljuga brze-bolje obuce odjecu i podje na svjecanost.Njezine je polusestre i maceha ne prepoznase,vec misljahu da je neka kraljevska kci-tako bijase lijepa,tako u zlato odjevena.Na Pepeljugu i ne pomisljaju,uvjerene da sjedi kod kuce sva prljava i da trijebi lecu iz pepela.Kraljevic joj pridje,uzme je za ruku i stane plesati i to samo s njom;nikako je ne pustase iz ruke,a kad bi tkogod dosao po nju,rekao bi: -Ovo je moja plesacica. Pepeljuga plesase do veceri,a onda podje kuci.No kraljevic htjede znati cija je lijepa djevojka te joj rece: -Hocu da te pratim. No ona mu pobjegne i sakrije se u golubinjak.Kraljevic je,medjutim,cekao dok nije dosao otac;njemu kaza da je u golubnjak usla neka neznana djevojka.Stari pomisli da nije mozda ,Pepeljuga,pa kad mu donesose sjekiru i trnokop,razbi golubinjak,ali nikoga ne nadje.Udjose u kucu,a kad tamo:Pepeljuga u svome prljavom haljetku lezi sva u pepelu kraj mutne petrolejke.Pepeljuga je,naime,brze skocila otraga iz golubinjaka i otrcala ljeskovu drvcetu;tu je svukla i na grob stavila lijepu odjecu koju je ptica opet odnijela,a onda je u svom sivom haljetku sjela kraj pepela.Kad se drugi dan svecanost nastavila i roditelji vec s djevojkama otisli,ode i pepeljuga ljeskovu drvcetu te progovori: Milo drvce,stresi grane: Zlato,srebro saspi na me! Ptica joj baci odjecu jos gizdaviju od prijasnje,pa kad je u njoj banula na svecanost,sve se zadivi njezinoj ljepoti.Kraljevic je cekao dokle god nije dosla;uzeo je za ruku i plesao samo s njom.Kad bi drugi htjeli s njom plesati,rekao bi: -Ovo je moja plesacica. Predvecer se Pepeljuga spremi kuci, kraljevic podje za njom da vidi u koju ce kucu.No ona mu pobjeze iza kuce u vrt,gdje su na lijepom veliku stablu visile prekrasne kruske;Pepeljuga se okretno poput vjeverice pope medju grane,te kraljevic ne znade gdje je iscezla.Cekase on dok dodje otac pa mu rece: -One je neznane djevojke nestalo;mislim da se popela na krusku. Otac pomisli da nije mozda Pepeljuga;zatrazi sjekiru,posijece krusku,ali ne bijase nikoga.Kad oni u kuhinju,Pepeljuga sva u pepelu kao uvjek.Ona je,naime,s druge strane sisla s kruske,predala lijeu odjecu ptici na ljeskovu drvcetu i opet obukla svoj sivi haljetak.Kad su treci dan roditelji s polusestrama otisli,Pepeljuga opet podje svojoj majci na grob i rece drvcetu: Milo drvce,stresi grane: Zlato ,srebro sapi na me! Sada joj ptica baci tako krasnu i sjajnu odjecu,kakve jos nije imala,i cipele od suhog zlata.Kad je u toj odjeci dosla na svecanost,gosti zanijemili od udivljenja.Kraljevic je s njom plesao sasvim sam.Kad god bi je ko pozvao da s njom plese,kraljevic bi rekao: -Ovo je moja plesacica. Predvecer se Pepeljuga spremase kuci i kraljevic je htjede pratiti; no i ona mu i opet tako brzo pobjeze te je nije mogao stici.Kraljevic se zato posluzi varkom; naredi da se stepenice namazu smolom,pa kad je Pepeljuga potrcala kuci,lijeva joj se cipela prilijepi i ostane. Kraljevic je digne: bijase malena i drazesna,sasvim od zlata. Drugo jutro podje s cipelicom Pepeljuginom ocu pa mu rece: -Nijedna druga ne moze postati moja zena nego ona kojoj pripadza ova zlatna cipelica. Obje se sestre obradovase jer su imale lijepe noge.Najstarija uzme cipelu i podje u sobu da je obuje; pritom joj pomagase majka. Kako cipelica bijase premalena,te joj nozni palac ne mogase unutra,dade jo mati noz i rece: -Odrezi palac;budes li kraljica, neces morati ici pjesice. Djevojka odreze palac,utisne nogu u cipelicu, stisne zube od boli i izidje pred kraljevica,a on je uzme kao zarucnicu na konja i odjase. Moradose proci pokraj groba gdje su,na ljeskovu drvcetu,sjedile dvije golubice;one viknu u jedan glas: Gukni, gukni, o golube Krv, ...
|
|
