NDOJEKUAÁI IJAPOHARE

Title:Ko'eju
Subject:FICTION Scarica il testo


Ko'eju

Mombe'urã – Cuento


Oguahe mbeguekatu pyhareve. Haimete petei aravo itapykue. Nopu'ãséivaicha karai Kuarahy. ¡ iñate'yeténiko upe árape!

Upe jave yvytu oipeju arai. Karai Yvytu he'i kuarahype: “Mba'éichapa neko'e?”

Pyharevekue, karai Yvytu oñembosaraiséntejepi. Ha'e oipejuse yvyra rogue, ha ombovevese karaikuéra akão. Karai Yvytu ojerokyse.

Oporohayhúgui niko ha'e ojapo ko'ã mba'e. Ha'e ohayhu kuñatai Ko'ejúme, ha upéare ovy'aiterei.

Agã niko, ha'e ojehechakuaa naiporãiha omendava'erã. Ha'e kuri ndopytái. Oiko ápe ha pépe. Ha noimo'ãi ikatúne hagua opyta ógape. Avei oikuaa kuñatai Ko'eju ndopyta'areiha hógape. Karai Yvytu imandu'a kuñatai Ko'eju ndopytaiha araka'eve okaru hendive.

Karai Yvytu ohayhu kuñatai Ko'ejúme, ága niko…oikuaa ndaikatumo'ãiha ohupyty imborayhu. Upéramo ha'e ohenduka petei ñemombe'upyrã.

(Añepyru mboyve, ha'ese peeme karai Yvytu ndohaikuaáiha. Agã niko, iñangiru Jorge ohai chupe he'íva guive.)


ARAYVOTY

Oguahe arayvoty. Yvotyty henyhe guyra purahéi porãgui. Avei arayvoty ojajái, tory, ha vy'águi.
Opa mymbakuéra oma'ekyhyje mbarakajáre. He'i hikuái, hesa vai ha iñañaha.
Ndaha'éijepe ningo opa mymba okyhyjéva mbarakajágui. Oikuri petei guyrakuña noñaníriva ichugui. Ha'e héra Túji.

(ñañemonguetamína kuñatai Tujíre ñahenduka mboyve mombe'upyrã: Pe kuñatai Túji niko iporãiterei. Opavave guyra ikaria'ymívove oipota ichupe hembirekorã. Ha Túji katu oñe'esénte hendivekuéra. Oveve águi ha pégui yvyrarakãre, ovy'a ha ojerovia hesekuéra.)

Petei ko'eme, karai Mbarakaja oho Túji rendápe. ¡Ha Túji ndokyhyjeietévoi mbarakajágui! Mbarakaja opoko hováre, ha he'i chupe: “Nde nereñaníri chehegui ambue mymbakuéraicha.

Ha Túji he'i chupe: “Che piko añanitanga'u? Che ndakyhyjéi ndehegui. Nde nderevevekuaái. Ha upéare ndaikatumo'ãi cherupyty. Ha avei, ahecha ndevaietereíha”.
Karai Mbarakaja oñemondyi. “¿Che piko? ¿Chevai piko?”
Ha túji he'i chupe: “¡¡¡Ndevaietereirasa!!!”
Upéjave, Túji ru ha Túji sy ohenói ichupe ou hagua hógape. He'i Tújipe hikuái: “Nde nereñemongetava'erãi Mbarakaja-Vaíndie araka'eve. Upéa ndaikatúi rejapo. ¡E'a”

Aga, Túji ndohechái upéicha, ha he'i: “Upéva piko peje ha'e mbarakaja ha che guyra haguérente. Ha'e niko okorasõ avei ñandéicha, ¿ajépa?
Upépe katu Túji tavakuéra ipochyve. ¿korasõ? Mávapa he'i ndéve pe Mbarakaja-Vai orekoha korasõ? ¡¡¡ ¿Mávapa?!!!
“Nei, che niko aimo'ã…”
“¡¡¡Rehecha piko nde araka'eve Mbarakaja korasõ!!!”
Ha upéicha, Túji he'i itavakuérape noñe'emo'ãvéimaha karai Mbarakajándie.

Aga niko…Túji he'íva, ndaikatúi jaguerovia. Ne'iramínte Túji oho jey oñemongueta karai Mbarakajándie.
Ko'ága katu kuñatai Túji he'i karai Mbarakajápe: “Nde nachemomaiteírikuri. ¿Ajépa neñaña?”
Ha karai Mbarakaja omaña ñemondýi Tújire ha he'i chupe: “Mba'éichapa?” Ha Túji katu he'i chupe: “¿Reikuaápa? Che rombohérata Tekove Vai”.
Ha karai Mbarakaja ombohovái: “Iporãve cherenóirõ Mbarakajánte”.
“Nei, aganiko…che rukuéra ndoipotái añemongeta avave mbarakajándie. He'i ha'ekuéra, mbarakaja ndoche'eiha guyráre, ha ndaha'eiha iñangiru. Upéare rombohérata Tekove Vai.

Upémarõ karai Mbarakaja hova ñembyasyeterei. Túji katu osapukái chupe ohokuévo: “Jajohecha jey peve, nde Tekove Vai!”
Karai Mbarakaja ndoipotái oje'e hese ivaiha. Aga niko…oikuaamavoi ha'e ha Túji oñoangirumaha, ha upéare ovyaiterei.

Arahaku

Arahaku ipukueterei. Túji ha karai Mbarakajápe guarã katu, mbykyeterei.
Javy'aitereírõ ñaimo'ã ohasa pya'eve pe ára.
Arahaku pahápe, karai Mbarakaja he'i Tújipe: “Che nda ha'éi rire mbarakaja, ajerureva'erãmo'ã ndéve remenda hagua cherehe”.
Ha Túji anga ndoikuaái mba'épa he'íta chupe.

(Mayma mymba yvotytýpe oikóva okyhyjeterei mbarakajágui, ha oñe'e oñondive mbeguekatu. Vaka he'i Tu'ime: “¿Moõ piko jahecha ko'ã mba'e? Túji ohayhu Mbarakaja Vaípe”.
Ha upéi Mbói Jarara he'i mbeguekatu: “ñandejára reiva yvágape…petei mbarakaja ha petei guyra…ha oje'e omendaséha ojuehe. Ñandejára tachepytyvõ. Taupéicha”. Ha Ka'i he'i jaguápe: “Oi niko petei tekome'e ymaguare, he'íva: ype oikova'erã ypéndie, ha kururu kururúndie”. Ha jagua oporandu: “¿Kóata piko hína aipo arapaha mba'e?”)

Ararogue'a

Arahaku rire oguahe yvytu ro'ysa ára. Opa arahaku. Ko'ága tekoteve ojeipuru ao aku. Ha pyhare katu maymáva okay'u aku porã. Ho'áma yvyra rogue.

(Ha ko' ã mba'e iñambuepáva, ikatu avei omoambue karai Mbarakaja ha Túji mborayhu…)

Túji tuakuéra oipota ha'e omenda…ága, ndoipotaái Túji omenda mbarakajárehe.
Ha'ekuéra oipota Túji omenda ambue guyráre, petei hérava Pablo Bamburika.
Upévarehe…ararogue'ápe karai Mbarakaja oñembyasyeterei.
Upémaramo, petei iñangiru iguaigui ha iñarandúva, hérava ña Kavure, oiporiahuvereko mbarakajápe, ha he'I chupe: “Che angiru karai Mbarakaja, anítei reñembyasy. Ko'ã mba'e oima hendaguáme. Ko arapy ojejapo guive, ndaikatúi guyra omenda mbarakajáre”.
Upévaramo, karai Mbarakaja ohai petei purahéi ñembyasymi. Karai Mbarakaja ndohaívai purahéi kuatiápe, ha upéare petei ára pukukue oipuru ojapo hagua.
Ko'ága ñahendúta karai Mbarakaja ojapova'ekue purahéi:

Para Tuji, mi adorada señorita Guyrami porã

Ascribí ndéve una carta ha nde nerecontestái,
Che niko mbarakaja ha chehegui nderesarái.
Adios Florcita de mi vida, adios mi Túji porã,
Porque la guyra niko ndaikatúi mbarakajárehe omenda.
Adios florcita de mi vida, adios mi Túji porã.
-Gato


(Doctor kururu, petei mbo'ehára iñarandúva ha oikuaáva, ohendu pe purahéi karai Mbarakaja ojapova'ekue, ha ndaipuporãi chupe. Karai Mbarakaja katu ipy'arasyvétema ohendúvo doctor Kururu he'íva pe purahéire: “Mbarakaja Vai purahéi ndaha'éi ha'e ojapova'ekue. Ipurahéi ndaipyahúiri. Ojoguaiterei pe purahéi hérava 'Lucerito Alba'. Ojeipyhyrõ ambue ohaiva'ekue, upéa héra PLAGIO. Ha Mbarakaja Vai, mondaha, ojapo haguére péicha, ndaikatuvéima ojehayhu”. Firmado: doctor Kururu.)


Araro'y

Oñepyruvo araro'y, kuñatai Túji omenda Páblorehe, petei karia'y Túji ru oiporavova'ekue itajyra menarã.
Ñemenda kuatiáre ojejapo Túji túa rógape. Pe mburuvicha oporomomendáva, ha'e kypyju hérava Gallo don Juan.


Pyhare mbyja' yre

Musikapu ohendúva omendáva rógape ombopy'ambyasyve karai Mbarakajápe.
Omendaramóvape guarã, péa ha'e mborayhu purahéi neporãva. Karai Mbarakajápe guarã katu, purahéi ñembyasy.
Karai Mbarakaja oguatávo hikóni upérupi ohecha Tújipe oguapýhina iména pyahu ykére. Túji ohecha avei karai Mbarakajápe.
Ose sapy'a Túji hógagui, ha oveve karai Mbarakaja ári. He'i?re ichupe mba'eve Túji oity petei yvoty pytã rogue Mbarakaja ári. Osyry hováre hesay, ága ningo oho jey mante iména rendápe.
Karai Mbarakaja omoi ipyti'a ári pe yvoyty pytã rogue. Aga niko…ñemo'ã tuguy. Pyharemie, karai Mbarakaja oho yvotyty ruguaitépe. Ichupe guarã, upe pyhare iñypytu, ha ndohesapéi mbyja'ikuéra.
Ha ápe oguah? hu'ãme ko mombe'upyrã karai Mbarakaja ha kuñatai Túji rehegua---petei mborayhu ikatu'yva oiko. Ape oguah? hu'ãme avei karai Yvytu omombe'uva'ekue ñandeve, ohayhúgui kuñatai Ko'ejúme.
Ko'ága peve, karai Yvytu oñandu ojopýva ichupe ijahy'ópe…imandu'áramo mba'éichapa opa imborayhu kuñatai Ko'ejúndie. Ha kuñatai Ko'eju katu…sapy'ante iko'ejepi hase.

PAHA

LA MADRUGADA

La mañana llegó lentamente. Llegó con casi una hora de atraso. Parecía que Don Sol no quería levantarse. ¡Qué perezoso se sentía ese día!
Entonces, don Viento soplço las nubes. Don Viento dijo: "Don Sol, ¿cómo amaneciste?"
Por las mañanas, don Viento casi siempre tenía ganas de jugar. Quería soplar entre las hojas de los árboles, y quería quitarles el sombrero a los señores. Don Viento tenía ganas de bailar.
Es que don Viento estaba enamorado. Don Viento la quería mucho a la señorita Mañanita, y era por eso que se sentía tab feliz.
Sin embargo, don Viento se dio cuenta de que no era un buen candidato para el matrimonio. El solía andar mucho de aquí para allá. No creía que pudiera adaptarse la vida del hogar. Además, sabía que la señorita Mañanita tampoco se quedaba quieta por más de una o dos horas. No, don Viento pensó: ¡ La señorita Mañanita no se ha quedado a almorzar conmigo ni una sola vez!
Don Viento amaba a la señorita Mañanita, pero sabía que no había caso. Y para manifestar sus sentimientos, contó la siguiente historia…una historia de amor imposible.


Un paréntesis:
(Antes de comenzar esta historia, se debe aclarar que don Viento no sabe escribir. Pero es muy buen amigo de Jorge. Y Jorge le hizo el favor de escribir todo lo que don Viento le dictó.)


LA PRIMAVERA

Todo el jardín se llenaba de la hermosa música de las aves. La primavera se vistió de luz, de colores, y de alegría.
Pero todos los animales miraban con miedo al gato. Siempre decían que el gato tenía ojos feos y malos.
Bueno no TODOS los animales le temían al gato. Había una pajarita que no corría de don Gato. Ella se llamaba "señorita Tuyi"


Otro paréntesis:
(Debemos hablar un poquito de este personaje antes de continuar con nuestra historia: la señorita Tuyi era muy linda. Todos los pájaros en edad de casarse la querían. Y a Tuyi le gustaba hablar con todos los demás animalitos del jardín. Ella volaba de árbol en árbol sin preocupaciones. Se sentía alegre y confiaba mucho en los demás)


Así pues, un día don Gato se acercó a Tuyi. ¡Pero Tuyi no tuvo miedo de don Gato! Don Gato le tocó la cara y le dijó: " Vos no corriste de mí como los otros animales".
Y Tuyi le contestó, "¿Yo? ¿Correr? ¿Por qué? Si no tengo miedo de vos. Vos no sabés volar. No podés alcanzarme. Y además, yo creo que sos demasiado feo"
Don Gato se sintió sorpendido. ¿Feo? ¿Yo?
...