ANONIMUS

Title:VUK I SEDAM KOZLICA
This text will be replaced
Subject:FICTION Scarica il testo


Vuk i sedam kozlica


...Mama koza spremala se izaci u kupovinu. Njezini kozlici prvi put su trebali ostati sami u kuci.Prije odlaska majka je rekla svojoj djeci: Zakljucajte kucu i dok me nema nikome ne otvarajte vrata. Kada se vratim, pokazat cu vam svoju bijelu nogu ispod vrata. Zasto se bojis mama? - upitao ju je jedan kozlic. Kako cemo prepoznati vuka?- upita je drugi. Djeco moja - rece im majka, vukova je sapa smedja, nije ovako bijela kao nasa, i zato dobro pazite
Kozlici su se igrali kad se zaculo kucanje na vratima. Tko je?- upitali su svi u isti glas.
Mama- odgovorio je jedan strasni glas. Nas ne mozes prevariti, odgovorio je najmladji. To si ti, zlocesti vuce. Kozlici su se nastavili igrati u kuci, a vuk se sav bijesan udaljio vicuci: Sto mu gromova!-nikad necu uspjeti prevariti ove kozlice. No tada mu je pala na pamet nova ludost.
Brzo je krenuo do susjednog kokosinjca i ukrao jaja jer je negdje cuo da ona prociscavaju glas. Zatim se vratio kozlicima i rekao im, ali sada njeznim glasom da je on njihova majka. Drugi kozlic koji je bio najlukaviji dobro je poznavao vukove trikove zatrazio je od njega da mu pokaze sapu.
Vuk je bez imalo oklijevanja gurnuo svoju veliku sapu ispod vrata. Kada su kozlici ugledali vukovu veliku smedju sapu, poskocili su od straha.
Ali takva prevaranta nista nije moglo zaustsviti. Gle, vuk mora da je poludio!- pomislile su vjeverice kad su ga vidjele kako skace u vrecu brasna. Vuk je opet dosao do kuce gdje su bili kozlici i pokucao na vrata. Tko je?- upitali su kozlici. Mama je. Otvorite djecice!-odgovorio je njezni glas. Ako zelite pokazat cu vam sapu. Vuk gurne svoju bijelu sapu ispod vrata. Vidjevsi bijelu sapu kozlici su povjerovali da je to njihova mama i otvorili vrata. Ali cekalo ih je veliko iznenadjenje. Otvorili su vrata vuku koji ih je dosao pojesti.
Vuk je konacno docekao svoj trenutak. Svom snagom bacio se na kozlice i sve ih progutao! Gotovo sve, jer je najmladji kozlic uspio pobjeci i sakriti se u veliki sat.
Kada se vratila kuci, mama koza nije mogla vjerovati svojim ocima. Sve je bilo u neredu, stolci prevrnuti, zastori poderani, a nigdje ni jednog kozlica. Gdje su tvoja braca? upitala je jadna majka ugledavsi najmladjeg kozlica.
Placuci i jecajuci, jadni je kozlic ispricao majci sve sto se dogodilo. Zadovoljan i puna trbuha, vuk je otisao prileci ispod drveta. Mama koza tiho mu se priblizila, otvorila trbuh i oslobodila svoje kozlice. Svi su se sretni i veseli vratili kuci.


...

  • Libri.it

  • Libri.it