ANONIMUS

Title:RUZNO PACE
This text will be replaced
Subject:FICTION Scarica il testo


Bajke
Ruzno Pace

Jednog proljetneg dana na imanju dobrog seljaka, u gnijezdu mame Patke, izleglo se neobicno pace. Razlikovalo se od svojih sestara i brace jer je bilo veliko i ruzno.
Ostali pacici iz istog gnijezda odmah su mu se poceli rugati da je nezgrapno a cak ga je i mama Patka zanemarivala prilikom hranjenja i upoznavanja s drugim zivotinjama iz dvorista. Jadno pace nije imalo ni jednog prijatelja na imanju jer su mu se zivotinje rugale i izbjegavale ga.
Jadnom malom pacicu nije preostalo nista drugo nego otici s imanja, sto dalje od zlobe i ponizenja. Ociju punih suza i sa strahom u srcu da nikad nece biti voljeno, ruzno pace pobjeze iz svog doma.
Stigla je jesen. Lisce je opadalo s granja i malom pacicu je bilo sve hladnije. Pokrivao bi se liscem da se bar malo zagrije. I tako je uspio prezivjeti jesen, ali poslije jeseni dolazi zima i vrijeme je bilo sve hladnije i hladnije a poceo je i snijeg padati.
Nakon dugog lutanja, sav promrzao i iscrpljen i gladan pacic je naisao na malu seosku kucicu. Zavukao se medju drva ispred kucice nadajuci se da ce se tako sakriti od zime, tudjih pogleda i podrugivanja. Tu je ostao nekoliko dana dok ga nije promrzlog i izgladnjelog pronasla dobra bakica koja je zivjela u toj maloj seoskoj kucici.
Sa bakicom su u kuci zivjeli njen unuk, pas i macak. Ona je njezno uzela pacica u svoje ruke i unijela ga u kucu u kojoj je bilo toplo i koja je bila ispunjena njam njam mirisima koji su prijali malom praznom stomacicu ruznog paceta. Cim se malo ugrijao, bakica ga je nahranila i okrijepila toplinom svog doma i svoje dobrote.
Tu je pacic po prvi put osjetio ljubav i toplinu vlastitog doma.
Ali, nisu bas svi u kuci voljeli malo ruzno pace. Kad je doslo proljece, macak vise nije mogao prikriti svoju ljubomoru i jednog dana je tako lukavo prevrnuo vrecu brasna da se brasno rasulo po cijeloj kuci a bakica je povjerovala da je to ucinilo malo ruzno pace i jako ju je naljutilo sto je tako nezahvalan pa ga je izjurila iz kuce.
Srecom, napolju je bilo ponovo proljece i sva priroda je blistala od srece. Jedino je jadno malo ruzno pace bilo jos uvijek tuzno. Jer bio je sam i niko ga nije volio. Lutao je po ozelenjelim sumarcima, poljanama prekrivenim raznobojnim cvijecem a prolazeci pored potoka i rjecica nije zelio ni da pogleda u vodu da ne bi vidio svoj ruzni lik na njenoj povrsini.
I tako, lutajuci, slucajno stigne do jezera. A tamo na jezeru ugleda prekrasne patke koje bas i nisu bile patke, jer su imale kao snijeg bijelo perje i duge lijepe vratove. Pacic nikada do tada nije vidio labudove i nije znao kako su oni lijepi pa sav zbunjen udje u vodu da bi im prisao blize i bolje ih pogledao.
Ali tek sto je dotaknuo povrsinu jezera, primjetio je isto tako lijepi bijeli lik kako se odrazava na povrsini vode tacno ispred sebe. Iznenadio se, okrenuo se i lijevo i desno da vidi gdje se to skriva taj tako lijepi labud ali kako u njegovoj blizini nije bilo nikog shvatio je da se to njegov lik odrazava na povrsini vode i pacic je bio toliko zadivljen svojom ljepotom da nije mogao odvojiti pogled od svog lika.
A tada su do njega doplivali drugi bijeli labudovi i radosno ga pozdravili poezeljevsi mu dobrodoslicu. Svi su uglas pricali i niko nikog nije bas mogao da cuje ali to nije bilo ni vazno.
Mali ruzni pacic sada prekrasan bijeli labud je nasao svoj dom i ljubav.
Labudovi su zajedno su provodili prekrasne ljetnje dane na jezeru uzivajuci u medjusobnoj ljubavi, postovanju i razumjevanju. A kada je dosla jesen i lisce pocelo da zuti i opada s drveca svi labudovi su poletjeli prema jugu u toplije krajeve na jezero na kojem ce provesti zimu.
Dostojenstvim letom prekrasnih dugih vratova i siroko rasirenih krila, nas nekad mali ruzni pacic a sada prekrasan bijeli labud je nadletio imanje na kojem je rodjen. Sa visine pozdravi mamu Patku i svoje sestre i bracu koji su bili toliko zaprepasteni kada su vidjeli tog prelijepog labuda da nisu mogli ni rijeci da kazu, a on dostojanstveno nastavi let sa svojom porodicom prema jugu gdje ce provesti zimu.
Iduceg proljeca ce se vratiti a vi pogledajte ponekad u nebo pa kad vidite lijepog bijelog labuda i njegovu porodicu, mahnite mu.



...